KAKO JE PUKLA LJUBAV MOJE EPIDERME I SEBOREJE....

Koža je čudan, medicinskim riječnikom opisano  - organ. Osim što projecira sve naše dojmove, i emocije, dogodi se da je jednostavno podložna otimanju od strane vanjskih agresora. Onih zločestih igrača koji uvijek igraju pokušajem obrnute akcije. Jedan od njih je i seboreični dermatitis. Znate o čemu pričam. O milijun i jednom problemu. Fatalnom usudu. Prstu sudbine koji je odlučio ožigosati Vaš skalp. Vaše okolonosno područje. Vi više nemate život. Lelujate između dva pitanja: Hoće li buknuti? Ili ipak možda neće? Kada bukne, Vas društveni život jednak je razini velikog ničeg. Vi se zatvarate u svoj dnevni boravak, a ukoliko baš morate zbog neodgodivih obaveza izaći van, ljudi bulje u Vas, terasa kafića postaje pozornica s Vasom glavnom ulogom. Mala djeca prijatelja redovito pitaju: a kaj ti je to?  Nakon što ste već i psu gospođe Dunje s prvog kata ( inače, čisto ok žena) objasnili kako se malo crveni, ali nije zarazno, pusto sliježete ramenima prekrivajući Ray Ban naočalama oči u nadi da će Vas to zaštititi od pogleda vanjskog svijeta. Na vašoj crnoj košulji milijun i jedna ljuskica. Baš kao onaj ružni umjetni snijeg na Božićnoj jelki. A svibanj je i Vaše chinotto drvce u punom cvatu. Kosa je nekako sve tanja i masnija, a ožiljkasto tkivo sve vidljivije. Što ste Vi pobogu napravili u prošlom životu za tako okrutnu kaznu još okrutnije sudbine? Odlazeći na zakazani sastanak k dermatologu, očekujete rješenje jer oni sigurno imaju taj čarobni eliksir u  obliku kreme koja će rješiti sve vaše crvenilo i taj, promjenom vremena aktivirani sebum. Sjedate u auto i žurite. Gužva na Vukovarskoj pritiska Vas do one granice kada se želite vratiti doma. No, ajde. Ulazeći u ordinaciju osjećate olakšanje. Jer, duše koje su tamo imaju sličan i / ili još gori problem. Svi gledate jedni drugima u lice misleći kako je Vaše još ipak u nešto boljem stanju. Buketić cvijeća na pultu preko puta Vas. Zaključujete kako ste na pravom mjestu. Zasigurno je neki pacijent bio toliko zadovoljan dermatologom da je to zapravo samo jedan od načina zahvale. No, Vaš mozak Vam je sugerirao krivo. Buket cvijeća je postavila sestra koja je u najboljim godinama, zdrave kože i živi od vašeg ugovorenog apointmenta. Čujete kako ona upućuje rečenicu : " Vladimire, nije li cvijeće lijepo? Našla sam jeftino, a izgleda efektno".... I sva ona imaginarna zahvalnost pada u vodu. Upućujete pogled na zidove. Panoi renomiranih kozmetičkih proizvoda za svaku namjenu. Od infekcije stopala do proizvoda za perut. " Jer s nama peruti više nema" glasi jedan od natpisa na bijeloj pozadini. Sterilan bijeli papir iza natpisa daje vjerodostojnost. Vi ulazite hrabro u ordinaciju. Počnete laprdati kako Vam je nešto crveno izbilo na vlasištu, da to nikada niste imali, pecka, zateže i boli i zapravo navalili ste na doktora kao srna u doba sazrijevanja mladog ječma. Pristojno sjedite, sterilno svjetlo nateže Vaše ionako osjetljive oči, a po doktorovom dahu osjećate onu karakterističnu pikavost Frank crne kave. Minutu poslije Vaše uši čekaju odgovor... Doktor se, podigavši glavu od stola, polako ali sigurno lecne uzeti gutljaj Frank crne kave. Bili ste u pravu. Na šalici logo Herbalife. " Seboreični dermatitis, gospodine mladi." "Molim", upitao sam potpuno nesvjestan strogo odmjerene izrečene premise. " Kronična upalna bolest kože kojoj se, iskreno rečeno ne poznaje uzrok", no liječi se  uspješno." "Ah, na posljednji dio rečenice moje korijenska čakra opet je počela zračiti. Endorfin se počeo ponovno lučiti. Niti je nešto smrtno, niti je nešto opasno. Sunce je opet dobilo toplinu, a u znak zahvalnosti donijeti ću cvijeće. Kod gospođe Dunje pas opet ima svoj ton laveža, a bojanje kuhinje više nije nerješiv problem. " Zapravo, kortikosteroidnim kremama seboreja ce se držati pod kontrolom. Odnosno, njena hibernacija će imati dulji period. Znate, to će se aktivirati i deaktivirati. Ovisno o činiteljima. To Vam ovisi o svemu. Kada opet izbiju flekovi na licu i crvenilo, Vi mažite, a kada se povuče - onda više krema nije potrebna. "  " Kako mislite, opet će se ovo pojaviti???" Pogled mi je bio ponešto ozbiljniji, no čekao sam zapravo potvrdu da sam ja nešto krivo shvatio. Znalo se desiti u životu. "Onako, kako sam Vam rekao. Znači, ovo je kožno stanje s kojim ćete se morati nositi čitavi život. " Dok je dermatolog pisao recept za obližnju ljekarnu i pokušao davati podrobne informacije kako pokušati odgoditi nove i češće kožne reakcije, ja sam zapravo shvatio da sam krivo shvatio. No, ovoga puta krivo je bilo pravo. Na moju veliku žalost. Uzevši komad recikliranog papira smješnog naziva, izašao sam iz ordinacije i projurio čekaonicom. Oni isti ljudi sada nisu imali svojstvo bolesnokožaca, već sam njihovo prisutstvo protumačio kao svojevrsni krug simpatizera. Svojevrsno društvo gdje i ja sada pripadam.Ekipa kao stvorena za novo Vichijevo eksperimentiranje. Cvijeće s početka postaje nebitno. Moje stanje kože je popravljivo, iako upalno, ružno i trajno. Baš poput loše trajne na glavi prosječnih zagrebačkih bakica. Lijepo nafeniranih, no s onim ružnim ljubičastim odsjajem. Crvenim, u mom slučaju. 

Nakon prvog dermatologa, uslijedili su posjeti ostalima. Prošao sam narednih mjeseci podosta ordinacija s lijepim nazivima, još ljepšim sloganima i velikim tiskanim slovima na još većim diplomama. Mijenjao se i koncept poimanja mog skin conditiona. Prvo, pohodi na moje lice i skalp postajali su sve češći. Drugo, sve agresivniji. I treće, sve vidljiviji. Osjećaj da nešto moram poduzeti više nije mogao biti sveden na puko lickanje agresivnim kortikosteroidnim kremama kratkog efekta. Kupaonski ormarić trpio je prepun medicinskih krema, istovremeno osluškujući vapaj sve praznijeg novčanika . Našao sam se u nezgodnoj situaciji. Kao kada osjećate izrazitu potrebu za mokrenjem, a na semaforu crveno. Naprijed nema, a situacija traži rješenje.

Dolazak jeseni, promjena vanjskih uvjeta, a na koži vulgaris vulcanus. Crveno, flekavo, upaljeno okolonosno područje ovog puta potegnulo je krakove sve do gornje usne. Fatalus kompletni. Prvo peckanje, pa zatezanje, pa kaos. Moje lice je prozivljavalo situaciju sličnoj onoj na makedonskoj granici s migrantima. Skalp peckav i upala se širi. Upadam istovremeno u krizu vlastitog samopouzdanja. "Danas ne izlazim". " Nemogu". Prvo bolovanje. Ogledalo je postalo ono što je oduvijek i bilo. Samo, ovoga puta osoba kojoj se zrcalio odraz nije više bila ista. Bio sam potpuno devastiran. Ovako dalje više nemože - odlučio sam. Okrenuo sam se oko sebe. Pored staklene tuš kabine cijela paleta proizvoda - od Oronazola, preko crnog šampona, milijun i jedna krema, od onih sterilno korporacijskih, preko nešto prirodnijih, pa do one male crne s medicinskim ugljenom naručene iz Austrije 15. 07. Našao sam se u začaranom krugu gdje se predstava odvijala kao ruski rulet - metodom pokušaja i pogreške, i to pred vlastitim ogledalom.  No razlika je bila što je ovdje svaki pucanj bio  - pucanj u prazno. Hebi ga. Društveni život sveo mi se na razinu amebe. Izlasci također. Sama ideja izlaska iz stana s velikim crvenim, crvenim upaljenim flekavim devastiranim licem djelovala je odbojno. Jer, ljudi su estete. I imaju grozno okrutne jezičine koje nebi trebali imati. I svaka empatija zapravo je obrnuta reakcija: " No, ne brini - proći će." Zapravo: " Hvala Bogu, ja nemam s tim problema." Gledajući tako, shvatio sam da sam prikupio veću kolekciju medicinskih i inih proizvoda nego Met Museum umjetničkih djela. 

I rekao sam "Dosta. No more". Znate onaj osjećaj kada mislite da ste zavarali neprijaelja? No, ne. To ovdje nije bio slučaj. Ovdje je golub postao paun. Elegantno mi je bilo jasno da ću morati cijelu situaciju sagledati iz sasvim novog kuta gledanja. Iz nekog sasvim novog dalekozora. Morati ću ovaj put pogledati svoju vlastitu kozu i razotkriti kako novonaseljeni stanovnik, ta novopridošla djevojka zvana seboreja operira na mojoj kozi. Odlučio sam djelovati do kraja. No, prvo je moram upoznati. Biti onaj diskretni čovjek koji dalekozorom u filmu promatra kako se susjeda gola tušira u susjednom stanu. Ona ista susjeda kao Monica Belluci, samo plave kose i s čistom njegovanom kožom. 

Prvo, natjeran situacijom, kao zec u rupu ( ne dobrovoljno), odlučio sam potražiti informacije.. Treba neprijatelja prvo dobro upoznati. Trebao sam potpune, cjelovite informacije o tome što je to zapravo. Lelujajući internet prostranstvima, prvo sam skinuo apsolutno sve moguće podatke o velikoj prisilnoj ljubavi moje kože. O agresoru kojeg nemože kontrolirati nitii Frontex, niti Daytonski sporazum. pojmovi koji su se izmjenjivali pred mojim očima najčešće su izgledali ovako : " Inflamatorna bolest kože", " Kronična upalna bolest kože", "autoimuna bolest kože s recidivima", "poremećaj rada  žlijezda lojnica", " upalna bolest kože izazvana nekom Malessesia nešto" itd... itd... Dobrih 3 tjedna samo sam skupljao informacije i umjesto jesenjeg hodanja Dolcem i Sljemenom skupio zavidnu kolekciju članaka, od onih amaterskih, dermatoloških do akademskih članaka s Oxforda. Zaključak je bio vrlo porazan, štoviše obeshrabrivao je do kosti. Nabada se o uzrocima, no nitko zapravo nije siguran što i kako. Jednostavno, orkestar svira, nitko ne pleše situacija. 

Četvrtak, treći tjedan remisije. Sjedim u kafiću Palma slušajući prijateljicu kako njen novi dečko, Darko, zapravo ne voli čufte i želi je silom nagovoriti na vegetarijansku prehranu. Što ona s gnušenjem odbija jer je krmić ipak krmić. No, iako ih voli ne jede ih redovito jer joj izbiju akne od svinjetine, baš kao i od čokolade.  Osjećam lagano peckanje i svrbez vlasišta. Priča o krmićima pada u vodu jer znam da bi se sutra mogao probuditi kao semafor. 

Sutra je brzo došlo. Baš kao i uvijek. Uvijek brže dođe dan koji je loš. Baratajući informacijama, odlazim na forume s dotičnom tematikom. No, hrpa laprdanja i zapravo beskorisnih informacija. Na kraju se većinom posvađaju i jedni druge optužuju da laprdaju. Glavom mi prostruji istovremeno korisna informacija. "Zapravo, ona je rekla da dobije akne od svinjetine i čokolade" - sinulo mi je. Mora da je stvar u prehrani i unutarnjem poremećaju. Nekako sam energetski osjećao da je to pravi put djelovanja. Opet jedan svojevrsni pokret. Cijeli dan sam proveo tražeći alternativna rješenja za moju prijateljicu seboreju. I slijedeći dan. I dan nakon slijedećeg. Dobrih mjesec dana samo sam izučavao sve o uljima noćurka, čaju čička, koprive, maslačka, ulju pšeničnih klica, vitaminu c, Saznavši pritom da kortikosteroidne kreme imaju vrlo, vrlo opasne nuspojave i da su zapravo trash big pharme. Sve do 12. mjeseca samo sam izučavao alternativne sisteme koji bi mogli riješiti stanje. Tako sam prevalio više nego što sam očekivao nadmašivši samoga sebe. Skupio sam 6 knjiga o ljekovitom bilju, sve informacije o čišćenjima organizma na sve žive načine, terapiju gladovanjem, terapiju zelenom glinom i medicinskim ugljenom, prikupio sve žive informacije o svim živim mogućim uljima, prikupio hrpu knjiga o energoterapijama, liječenje zvukom i meditiranje u prirodi. Čak sam naišao i na propale oglase prije 12 godina, kao na primjer onaj o plesnim tečajevima yoge Edite Cebalo.

Božić. Izuzetno velika kožna reakcija. Pomoći nema. Djed Božićnjak je zakazao. Nije mi poklonio čarobnu kremu. Proklet bio. Druge godine ne želim da dolazi. Zahebao me. Dobrih dva tjedna okolonosno perutavo veselje. Vrijeme je za akciju. Krećem isprobavati prirodne metode. Novu godinu proveo doma. S mačkom. Pokret otpora nije urodio plodom. 

Nakon i više nego podrobnog informiranja o alternativnim načinima liječenja te strašne napasti koja polako, ali sigurno uništava sloj po sloj moje kože, odlučujem se okušati u metodama koje će mi zasigurno riješiti stvar. " Sigurno mi je organizam zatrovan, potrebno mi je temeljito čišćenje" - zaključujem samouvjereno. Krećem na terapiju korijenom i listom čička, uz temeljitu reorganizaciju prehrane. Osim što sam pobacao apsolutno sve iz hladnjaka, pobrisao i najmanje ostatke ostataka hrane, zaputio sam se na tržnicu. " Od danas jedem samo zdravo, zeleno i organsko". Kuhajući svako jutro čičak i koprivu, osjećao sam se dobro. Jer sam počeo raditi korisne stvari kako bi se osjećao dobro. Znao sam da moram voziti na duge staze, tako da sam si dao vremena i truda. Išao sam postepeno, računajući na tajming i osjećaj za mjeru. Nakon par dana, koža je buknula kao nikada do sada. Opet bolovanje. Pripisao sam to reakciji organizma na unos čička i čaja od koprive. Pustio sam sada ovo zahebano, ali doista zahebano stanje na mom skalpu da se samo povuče. Samo oni koji imaju seboreični dermatitis mogu razumijeti kada kažem riječ : zahebano. "Sad ili nikada " - pomislio sam. Nastavio sam terapiju čajevima, jeo blitvu na lešo, pio mlaku vodu s limunom odmah ujutro na prazan želudac, uzimao silimarin za jetru i očekivao najbolje od najboljeg. Salatu začinjavao lanenim uljem, na kožu nanosio arganovo ulje, pio ulje noćurka u kapsulama. Radio sam istovremeno kupke od gline i prao kosu čajem od koprive u kombinaciji s jabučnim ctom. Salame su zamijenili namazi od organskog slanutka, cigarete su prestale postojati, a sve s ciljem samo jednog - lijepog, zdravog lica. Lica kao bebina guza.  Organizam je počeo uzvraćati dobrim odgovorom. Nakon početne reakcije koja je bila i više nego neugodno zanimljiva, slijedećih mjesec dana bio je mir. Ja sam znao da moram nastaviti. Iako mi je čičak i kopriva u početku djelovalo kao smrtna osuda, uz zajedničko druženje promijenio sam i viđenje njih kao takvih. Dapače, postali smo saveznici. Sunce je opet dobilo sjaj, a prestale su mi smetati i zašarane oronule fasade u centru grada. I taman kada sam pomislio da i bankari imaju dobre strane ličnosti, šok. Dan prije mog puta u Bratislavu, jutarnje buđenje porazilo je moje napore. Crveno, flekavo, oronulo okonosno područje u velikim crvenim ispucanim bazenima ljuskave kože uzrokovalo je krajnje nezadovoljstvo. Zbog takvog lica i Margaret Thacher odgodila bi sve svoje poslovne obaveze. Prvo sam se pitao gdje sam pogriješio, što je krenulo krivo. Jedem savršeno zdravo, koristim isključivo zdrava, hladno prešana ulja, koristim isključivo hranu pripremljeno na lešo, spavam redovito i dosta, vježbam umjereno, ne koristim apsolutno nikakvu kozmetiku osim organske, ne pijem, idem u saunu, ne pušim, kava je ostala u vremenu koje je davno iza mene, koristim organska sredstva za pranje rublja, mijenjam gaće redovito, zube ne perem u industrijskim pastama. Živim kao ptica pod staklenim zvonom, a ta ptica je sada gadno purpurna, bez imalo viđjenja prema naprijed. Okrutna sudbina, genetski zaheb, loša karma, ili jupiter u drugom polju u kvadrata s plutonom?  Što od toga je pošlo krivo? I baš danas? Kad jednostavno nemogu uzeti bolovanje? Bas danas kada moram ići po kolegicu, koja će prvo pitati što mi je to na faci? i jasno, ono drugo, no manje direktno pitanje : " Jel ja to mogu dobit?" Bratislava je prošla tragično. Nakon što sam joj objasnio " Ne, dušo, nije prijenosno", objasnio sam to i preostalih petnaest ljudi, od kojih su oni najsamilosniji odgovorili i " pa jesi probao kremu od gaveza, tigrovu mast, stavi korektor na lice, imaš malo pudera u mojoj torbi... samo neznam hoće li ti pasati nijansa...." Dolaskom doma, sinula mi je ideja kako je možda uzrok seboreje u crijevima i jetri. I dalje sam uzimao silimarin, no počeo sam koristiti i domaći kefir. Točnije, u jednom od onih milijun članaka naišao sam da postoji sveza između propusnih crijeva i autoimunih bolesti. Odvozio sam se do zagrebačke Dubrave, platio 50 kuna za kefirnu gljivu, homemade izrada, kupio 5 litara svježeg mlijeka i udri. Okus, mnogo bolji no čičak pa da vidimo. Izbacio pšenicu i gluten iz prehrane, prigrlio paleo dijetu,  .. dani su prolazili, no naravno u krugovima. Mjesec, dva -  dobro i zdravo lice, nakon toga šok i nevjerice. I ono vječito pitanje u obliku dermatološkog zaključka " to Vam je kronična upalna bolest koze..." Sa ne duljim dalje, ovo su samo neke od nazvao bih to - korektivnih mjera koje sam iskušao u sljedeće dvije godine:

1. čišćenje debelog crijeva u jednoj privatnoj poliklinici, ( blow mind )

2. post 40 dana ( skapavanje)

3. terapija medicinskim ugljenom ( žeđ )

4. posjet bioenergetičaru radi podizanja energije aure ( niš spešl)

5. posjet renomiranom reiki majstoru ( dobra duhovnost, cijena - palez )

6. naftalin kupke i fango kupke ( hvala lijepo, nebi više )

7. Istarske toplice - terapija sumpornom vodom ( ugodno - djeluje, ima zmija ljeti )

7. anticandida način prehrane i terapija ( vidi točku 2 )

8. sve što normalnom očajnom čovjeku padne napamet

Nisam pojeo ništa pšenično, uzmimao juhe od kostiju, jeo kefir i ostale probiotike i prebiotike, išao sistemom eliminacije metode okušaja i pogreške. Najveći period hibernacije tog prokletstva iznosio 3 mjeseca, odnosno do prvog njenog poljupca u moj skalp. I tako ukrug. No, onda počnete gubiti svaku nadu i nekako vam samopouzdanje ostane golo. Osjećate se očerupano. Ali i  dalje crveno. No, čovjek je po prirodi ustrojen da istražuje i stvara. Stvaratelj nisam, istraživač jesam. Rješenja mora biti - taman u vidu nepostojanja samog rješenja. Sjedim tako jedan dan, uživam u svojem kefiru kielkastog okusa i blago pjenušave pjene kada mi pred očima prođe vrlo zanimljiva tv reklama. "Glupi marketing" - pomislio sam  "Kurkuma, jedan od najboljih prirodnih lijekova za upale i zdravu jetru - glasio je. " Od sada i u ljekarnama." Upalio sam laptop ( koji je i sada upaljen :) i potražio sve o kurkumi. Vrlo impozantna biljčica. No, najviše od svega zaintrigirala me činjenica da je to biljčica iz originalne postave ayurvedske alma mater, te kao takva jedna od najjačih igrača njihove medicine. Izučavajući slijedećih dva mjeseca ayurvedu, odnosno način na koji ona definira pojam bolesti i liječenja istih, došao sam do blagog zaključka da je to ooooooogrmona terra nuova, odnosno njen najbolji komadic. Izuzetno složeno područje koje je obećavalo. Kupio sam ayurvedsku enciklopediju i krenuo. Nabavio sam i organski prah kurkume te polako ali sigurno otvorio novu rupu.. Nadajući se da će ova imati dno... Polako ali sigurno počeo sam vladati tim područjem. No, nakon cjelokupne uvertire i oduševljenja, shvatio sam da moram doći do njihovih biljaka. Do kurkume, do brahmija, tulsija, ashwagandhe, amle i triphale. Danas, one su osnovica mog života i njihova kuhinja osnovica moje prehrane. Uz to, 100 posto prirodna ayurvedska kozmetika potpuno je oporavila moje lice i, nema niti naznaka ožiljkastim dijelovima, te je moja koža nahranjena, sebum reguliran i osjećam se fantastično. Kao Greta Garbo kad je uvidjela da je Monaco ipak u Europi. Ajmo se vratiti malo, naime krenuo sam složiti vrli ayurvedski pripravak - kurkumu s mlijekom. Seboreja je divljala, lice kao i uvijek, vidljivo iz aviona. " Nemam što izgubiti."  Stavio sam mlijeko u posudu s debljim dnom, dodao korijen sladića, crni papar, par komada sušenih smokvi i datulja i žličicu ghee - a, af kors, te veliku žlicu praha kurkume. Pustio sam da zakuha i nakon toga skinuo s plina. Pio sam veliku šalicu t ujutro na prazan želudac, kao i navečer prije spavanja. Okus - odvratno nešto. Ne preferiram inače tako izravno izražavanje, no doista je tako. U najmanju ruku rečeno. Nakon dva dana, seboreja se je potpuno oljuštila i upale su se počele povlačiti, ostavljajući iza sebe one poznate bijele ljuskice. Nakon 4 dana -  riješeno Prvi puta u mom životu. Sljedeći puta kada je izbila, napravio sam vlastitu kremu od sladića, ruže, ulja kurkume i gheea, te stavio na oboljelo crveno frustrirajuće područje. Seboreja je otišla u roku dva dana. Terapija kurkumom izvana i iznutra trajala je 5 mjeseci. Također, u slobodno vrijeme na lice sam stavljao masku od Amle i Tulsija, koji su trenutno potaknuli čišćenje kože, a nakon toga ulje Gotu Kole za regeneraciju kože. Koristim isključivo Khadi kozmetiku. 100 posto kozmetika sadržajno bogata samo i isljučivo biljkama. Nakon tuširanja u njihovom gelu od neema, kožu namažem uljem ruže i svih divnih biljčica koje su unutra. Moram reći jednu stvar - godinu dana nisam imao svrbez,  prošlo je skoro pa dvije godine od zadnjeg seboreičnog napada i onog fatalnog poljupca u skalp. Tu i tamo popijem Kurkumu, kuham isključivo na gheeju, pijem čaj od Gotu Kole i Triphale, koristim Triphalu ujutro na prazan želudac, i sretan sam. 

Pošto se ovaj blog malo odužio, vrijeme je za podrav i konkretne recepture. Drage i dragi moji: ovo je rješenje za ono što je mene ubijalo godinama. Ovo je rezultat dugogodišnjeg istraživanja, svih metoda pokušaja i pogreške, a prije svega vlastite vjere u ljude, te u to da svi možemo biti  zdravi.

IZ PREHRANE IZBACITI:

pšenicu i sve pšenične derivate, kavu i sve kofeinske proizvode, ocat i apsolutno sve octene proizvode, limun, naranđe i sve ostale citruse u bilo kojoj osnovi, sve zamrznute i tvornički obrađene proizvode, margarin i apsolutno sva rafinirana ulja,  šećer i sve njegove oblike pod kojim god imenom ga našli.

PIĆA:

samo voda, čaj od Amle, Neema i Triphale, te Kurkume.

ULJA:

samo hladno prešana ulja sezama, maslinovo, ghee, maslac i bučino

PRIPRAVCI:

Kurkuma ( velika žlica kurkume/ crni papar / ghee / mlijeko - pustiti da kratko prokuha, piti dva puta dnevno. Ujutro i prije spavanja.

Triphala - namočiti prah preko noći u mlakoj vodi - popiti ujutro odmah nakon buđenja

čaj od Neema, Tulsija i korijandera - dva tri puta dnevno kroz dan.

čaj od sladića - dvije šalice kroz dan

NJEGA LICA:

Umiti lice Khadi gelom od neema ili kurkume, nakon toga na vlažnu kožu nanijeti Khadi ulje ruze ( ima izvrstan sastav i nije masno, umasirati, nakon toga opet malo ovlažiti lice i pustiti kratko da se upije.

Kosu prati iskljucivo Khadi Reetha prahom ( samo jedna biljčica zata vrijedna. )

Zapamtite: nikada ništa što nije 100 posto prirodno ne smije na i u Vasu kozu. Od običnog losiona do kreme za sunčanje.

I za lijep kraj moram priznati da me je ljubav seboreje i vlastite kože ipak nečemu naučila. Prije svega, da promijenim sebe na najkonstruktivniji mogući način, da jednostavno počnem voljeti sebe. Kao drugo, da naučim mjeru i granice u svemu. Čim se izgubi mjera - organizam stradava. Kao treće, da sve što izgleda strašno grozno jedan tren, već u drugom može imati sjajan krajnji rezultat. I ono najbitnije od svega, naučila me je da izaberem za sebe najbolje - od prehrane, odjeće i ostalog. I koliko god sam naučio, i bez obzira na sve - moram priznati da mi je najdraže kada mogu mirna srca, zdrave i čiste kože reći -

 SEBOREJA VIŠE NE STANUJE OVDJE.....

Za sva pitanja, informacije i savjete slobodno me kontaktirajte.....

Sada mogu sjesti na lokalnu terasu i bez skrivanja iza novina velikog formata gledati kako se šiša divna proljetna travica...

Carpe diem, my friend...